Vitni Hjuston je umrla pre deset godina. Američka zvezda usavršila je tehniku koja je pre toga postojala vekovima: melizmatično odnosno koloraturno pevanje. Najbolji primer za to je kultni hit „I Will Always Love You“.

Neke pesme su toliko nestvarno lepe, da im uopšte nije potrebna muzička pratnja. Tu svakako spada i pesma „I Will Always Love You“ (Uvek ću te voleti) koju peva Vitni Hjuston, a koja je u stvari obrada hita kantri pevačice Doli Parton iz 1974. godine.

U prvih nekoliko stihova Hjustonova nas vodi na muzičko putovanje u potpunosti bez instrumentalne pratnje. Ona vokalno istražuje visine i dubine, dok se istovremeno igra rečima. Bolni rastanak i zaklinjanje na večnu ljubav sa svakim tonom se uvlače pod kožu.

Nesputana glasovna prirodna sila

U pesmi postoji jedna spretno urađena dramatična pauza, pre nego što Vitni pokaže svu raskoš svog glasa. To je ista ona glasovna nesputana prirodna sila, kojom je i u nekim drugim prilikama ljudima oduzimala dah – s pesmom „One Moment In Time“ (Trenutak u vremenu) na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. ili „All The Man That I Need“ (Čovek kakav mi treba) iz 1990, kao i sa njenom verzijom američke himne na Superboulu 1991. godine.

Pop-diva je posedovala sposobnost da na virtuozan način ulepša pojedine slogove promenljivim tonskim sekvencama kroz nekoliko oktava. Stručnjaci za glas tu skoro akrobatsku tehniku nazivaju „melizma“ ili „melizmatično pevanje“.

Možda je ta tehnika poznatija po italijanskom terminu „koloraturna“ (ukras), objašnjava za DW profesorka solo pevanja Sandra Toner-Ul iz Frankfurta. Ona je i sama 55 godina provela na pozornicama Evrope kao operska pevačica i to joj je i te kako dobro poznato.

Široko rasprostranjena tehnika

Melizmatično odnosno koloraturno pevanje već vekovima je rašireno u mnogim kulturama: u pevanju gregorijanskih monaha, pozivanju mujezina na molitvu ili u indijskoj raga-muzici. U popularnoj božićnoj pesmi „Les Anges dans nos campagnes“ (Čujte pesmu anđela) iz 18. veka, prvi slog u reči „glorija“ razvučen je na ukupno 16 nota.

Danas se melizmatično pevanje može čuti u operama, gospelu, soulu, R&B-ju, ali i u pop-muzici – kod Vitni Hjuston.

I druge pop i soul zvezde koristile su tu tehniku: Rej Čarls, Stivi Vonder, Areta Frenklin… R&B pevačica Denis Vilijams početkom osamdesetih je u svojoj pesmi „Let’s Hear It For The Boy“ (Hajde da čujemo za tog dečka) iz filma „Futluz“ (Footloose, 1984) takođe imala takve pasaže.

Devedesetih su to, pored Vitni, koristile i Maraja Keri i Selin Dion. Te tri izuzetne pevačice bile su tada takozvani „Vocal trinity“ (glasovno trojstvo). Jedna drugoj su bile konkurencija u smislu koja je od njih tri zapravo najveća pop diva tog vremena.

„Bila je prirodni talenat“

Vitni Hjuston je mnogo naučila od svoje majke, pevačice gospela Sisi Hjuston. Ona je vodila hor u lokalnoj crkvi. Negovala je talenat svoje ćerke i usavršavala njenu tehniku pevanja. Vitni je već sa 12 godina pevala solo deonice.

Ali, šta je to što njen glas činilo tako posebnim?

– To je uglavnom bio njen stav. Ona je zaista verovala u umetničku vrednost melizmatične tehnike. Ona je otelotvorila tu tehniku, bila je deo nje – kaže za DW vokalni trener iz Los Anđelesa Stiv Svitlend.

Nekadašnji operski pevač Majkl Kuni, koji je 40 godina proveo na sceni, kaže da je Vitni Hjuston bila prirodni talenat.

– Ona je to kod pevanja konstantno razvijala. Ne znam da li je uopšte bila svesna da se služi melizma-tehnikom. Za nju je to jednostavno bilo potpuno prirodno.

Mentor Vitni Hjuston, Klajv Dejvis, osnivač „Arista Records“, dao joj je nadimak „The Voice“ (Glas). Njeno pevanje navodno je uticalo na Bijonse, Kristinu Agileru i Ališu Kiz.