„Perfekcionizam nisu visoki standardi, već nerealni standardi“, kaže profesor Endrju Hil. Profesor je istraživao stopu perfekcionizma među više od 40.000 studenata od 1989. do 2016. godine. Istraživači su otkrili značajan porast među studentima u SAD, Kanadi i Velikoj Britaniji – stopa perfekcionizma se povećala čak duplo, sa 9 na 18 posto.

„U proseku, mladi ljudi su postali veći perfekcionisti nego što su bili, a najviše se povećalo uverenje da drugi ljudi očekuju da budete savršeni“, rekao je profesor Hil.

Perfekcionizam podrazumeva težnju da budete besprekorni. Obično uključuje preterano kritične samoprocene i preteranu zabrinutost zbog negativnih ocena drugih. Perfekcionizam podrazumeva težnju ka nerealnim ili nedostižnim ciljevima, a neretko ga prati  razočarenje kada se oni ne ostvare. U osnovi, pretpostavka perfekcionizma je da je jedini put do samoprihvatanja i mira besprekornost. Pritom se ne radi o želji za samousavršavanjem, već više o traženju prihvatanja i odobravanja. Perfekcionisti su posebno osetljivi čak i na mogućnost negativnog (ili čak nedovoljno pozitivnog) mišljenje drugih ljudi i odbacivanja.

Perfekcionizam može predstavljati problem, jer je savršenstvo nemoguć standard, a čak može smanjiti, ne samo produktivnost, već i kreativnost, inspiraciju i radost. Na duže staze, može dovesti doprokrastinacije, pri čemu se odlažu obaveze zbog potencijalnog negativnog suda drugih ljudi, koji se može desiti ukoliko dođe do neuspeha.

Koji su tipovi perfekcionizma

Samoperfekcionizam – koga prati razmišljanje „Ne smem da napravim greške“, što može dovesti do intenzivnog osećanja stida, krivice ili samokažnjavanja kada nešto krene naopako.

Društveni perfekcionizam – Razmišljanje da drugi ljudi treba da se pridržavaju naših pravila ili da imamo kontrolu nad ponašanjem drugih.

Obrazovni perfekcionizam – Učenje novih stvari može biti frustrirajuće, do te mere da nekada ljudi budu preterano samokritični. Obrazovni perfekcionizam zapravo može još više otežati učenje.

Komparativni perfekcionizam – upoređivanje dostignuća sa drugima. Stalno poređenje može dovesti do anksioznosti, depresije i straha od neuspeha.

Perfekcionizma nije težnja ka izvrsnosti niti pokušaj da se bude najbolja verzija sebe.

A kako nastaje i šta je zamka perfekcionizma? Često ljudi formiraju sopstvene ambicije i snove na osnovu najuspešnijih ljudi u nekoj oblasti, bilo da je reč o svetski poznatom slikaru, neverovatnom muzičaru ili super-uspešnom matematičaru. Iako je dobro ciljati visoko, problem je u tome što će, u poređenju sa genijalnim radom svojih idola, rani kreativni ili profesionalni poduhvati biti u najmanju ruku bledi. Tada obično osoba sebe definiše kao nesposobnu – to je suština perfekcionističke zamke.

Mnogi ljudi veruju da je ovakvo razmišljanje pomaže da se ostvare ciljevi i ide napred, a u mnogim slučajevima to je tačno. Perfekcionizam može biti zdrav. Težnja ka realnim, razumnim standardima i ambicijama može pomoći da se poveća osećaj samopoštovanja i zadovoljstva životom. Međutim, postoji tanka linija između ove vrste zdravog perfekcionizma i neurotičnog perfekcionizma, u kojem se postavljaju preterano visoki standardi iz straha od neuspeha ili razočaranja drugih.

U ovom stanju postaje se preterano samokritičan, fokusiran na nedostatke umesto da se primećuje uspeh, osoba oseća stid ili krivicu kada napravi grešku. Mnogobrojna istraživanja, perfekcionizam povezuju sa anksioznošću, zloupotrebom supstanci, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, poremećajima u ishrani, kliničkom depresijom, samopovređivanjem i samoubistvom. U istraživanjima je dokazano da je posledica psihičkog stresa i niskog samopouzdanja, kao i sa straha od neuspeha.

Zamka perfekcionizma može biti paralizujuća, dovesti do neaktivnosti i straha od greške i frustracije. Ljudi koji su perfekcionisti često provode mnogo vremena razmišljajući o tome šta bi moglo poći po zlu. Umesto toga je važno pomoći sebi i raditi da se zamka perfekcionizma zaobiđe:

1. Bolje je i završiti posao, nego samo probati da sve bude savršeno

Ljudi često zaborave da je ono što se jednoj osobi čini odličnim, drugoj može izgledati strašno. Veoma je važno postaviti smislene ciljeve, jer je pokušaj savršenstva često bezuspešan poduhvat, koji može dovesti do frustracije i očaja. Umesto toga, koncentracija bi trebalo da bude na ostvarivim ciljevima koji se mogu postići.

2. Napredak je važniji od savršenstva, jer je često potraga za savršenstvom gubljenje vremena

Važno je zapamtiti da je napredak važniji od savršenstva. Težnja ka savršenstvu često može dovesti do frustracije i osećaja neuspeha, umesto toga,  treba se usredsrediti na napredak i proslaviti dostignuća, ma koliko mala bila.

3. Vežbati samorazumevanje

Samokritika što niste savršeni, samo će pogoršati stvari. Umesto toga, potrebno je prihvatiti svoje nedostatke. Prihvatanje da niko nije besprekoran je ključni korak u prevazilaženju perfekcionizma.