Oskar Vajld je bio irski pesnik i dramski pisac. Rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu, a umro je 30. novembra 1900. godine u Parizu.

Nakon različitih oblika pisanja tokom osamdesetih godina 19. veka (priče, poezija), postao je jedan od najpopularnijih londonskih dramskih pisaca početkom 1890-ih. Najviše je zapamćen zbog pisanja epigrama, drama, njegovog romana „Slika Dorijana Greja“, okolnosti njegovog odlaska u zatvor i prevremene smrti.

Na vrhuncu slave, kada je u Londonu objavljena drama „Važno je zvati se Ernest“ (1895. godine), Vajld je progonjen zbog nedoličnog ponašanja i sodomije. Bio je zbog toga osuđen na dve godine, u zatvoru je proveo od 1895. do 1897. godine.

London i brak

U Londonu se upoznao 1881. godine s Konstans Lojd ćerkom bogatog irskog advokata. Došla je da poseti Dablin 1884. godine, gde je Vajld držao predavanja, a venčali su se 29. maja 1884. godine u Londonu. Par je imao dva sina, Siril rođen 1885. godine i Vivijan rođen 1886. godine.

Tada je i dalje radio kao novinar, bio je urednik časopisa pod nazivom „Svet žene“. Pisao je drame i poeziju. Napisao je zbirku priča za decu „Srećni princ i druge priče“ 1888. godine. Godine 1890. objavljuje svoje najpoznatije delo, roman „Slika Dorijana Greja“. Dok je sledeće godine napisao zbirku eseja „Namere“.

Oskar Vajld je bio homoseksualac

Upoznao je lorda Alfreda Daglasa i zaljubio se u njega. Upustio se u ljubavnu aferu i spoznao svoju homoseksualnost. Postao je alkoholičar, a time i njegova slava polako se gasi.

Zbog nakaznog ponašanja, kako su to nazvali u njegovo vreme, osuđen je na dve godine prisilnog rada. Zapravo bio je osuđen zbog homoseksualnosti.

Njegova propast dogodila se naglo, jer je samo početkom 1895. godine važio za najpopularnijeg umetnika svog vremena, omiljen novinar, najpopularniji komediograf, njegova drama „Važno je zvati se Ernest“ rasprodata je mesecima unapred, sve je bilo na svom mestu u njegovoj karijeri, a onda doživljava nagli nezapamćen pad.

Samo par sedmica posle Vajld je bio na samom dnu, osiromašen, progonjen, strpan u zatvor, izopšten iz društva. Sve zbog neprikrivene homoseksualnosti. Zamerio se markizu od Kinbzberija, zato što je bio ljubavnik njegovog sina Alfreda Daglasa. Na sudu je markiz uspeo da dokaže Vajldovu homoseksualnost, što je tada u Britaniji bilo kažnjivo delo.

Tada je Vajld izgubio porodicu imovinu, novine ga nisu štedele, narod ga pljuvao na ulici, knjige mu se nisu prodavale. Priča o Vajldovom padu jedna je od najpoznatijih priča u istoriji kulture, a snimani su i filmovi o tome.

Posle zatvora seli se u Pariz i tada umire. Život Oskara Vajlda uništen je iz razloga koji se danas čine apsurdnim. Posledice tadašnjeg shvatanja i praksi u društvu osetila je i njegova porodica. Supruga sa maloletnom decom, zbog sramote, bila je prisiljena da napusti London i odbaci porodično prezime.