Jovan Dučić je bio jedan od najvećih pesnika srpskog ranog modernizma, diplomata i književni uzor za naredne generacije. Posebno je interesantno kako je pisao o ženama i ženskoj ćudi, a njegova „Pesma ženi“ svojom lepotom i snagom prevazilazi vreme.

Mudrosti je sabrao u delu „Blago cara Radovana”, a u tom klasiku srpske književnosti posebno poglavlje posvećeno je ženama. Evo kako je lepši pol opisao veliki Jovan Dučić:

Jovan Dučić o ženama

„Ako hoćete da vas žena voli, treba joj dati prilike da vas sto puta slaže, i da uvek izgleda kao da to ne vidite“

„Žena dobro zna da je slaba samo kada voli“

„Za čoveka su božanstva jedna veza između njega i kosmosa, a za ženu su božanstva samo jedna veza između nje i čoveka“

„Čovek vlada ženom samo kad vlada sobom; a mi vladamo sobom samo kad više mislimo nego što osećamo“

„Ima i kod najzaljubljenije žene jedno mesto u duši koje hoće da se sveti onom kojeg voli: jedna mračna klica neverstva i zloće, koju ni samoj sebi ne bi umela da prizna ”

„Kod žene je urođeno da vara na malo i veliko, svesno i nesvesno, namerno i nenamerno. A vrlo često i bez ikakve zle namere, i čak sasvim često iz najbolje namere“

„Mnogo puta žena ne voli muškarca ni čijoj se lepoti najviše divi, jer svaka žena instinktivno oseća da je fizička lepota žensko oružje, a ona to svoje oružje ne voli da vidi u rukama muža ili ljubavnika“

„Nema nesreće muškarčeve koju žena nije u stanju da sasvim neutralizira, ili veoma ublaži. Veličina žene je u velikim momentima; u sitnim događajima, ona je sitna“

„Nepomućena sreća u ljubavi, to je ne tražiti od žene vernost“

„Pronaći dobru ženu, to je teško kao pronaći u svom vrtu izvor petroleuma“

„Retko koja žena visi o ruci muškarca koji je bio odista čovek njenog ukusa“

Dučić o savremenoj ženi

„Savremena žena, to je žena koja je spremna da izgubi svaku vrlinu. Čak i onu u kojoj je jedino bila viša od muškarca, samo da zadobije pravo na ono zbog čega se i sam muškarac uvek smatrao nižim od žene. Ona više nije naša žena, ni majka, ni drugarica, ni saradnica. Sišla je na ulicu, napustila kuću, ostavila drugima svoju decu“

„U braku žena traži sve što joj se dopada i uzme sve što se može oteti“

„Žena često lako daje, ali se lako ne zaljubljuje“

„Žena uvek mora da ima nekog koga će mučiti, bilo muža ili ljubavnika“

„Žena vas najviše voli kad ima da ona prašta vama, a ne vi njoj“

„Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad one same ne vole, i zato se često predaju i ljudima koji su im inače fizički nemili“

„Žene ne znaju da poštuju, nego da vole. Stoga one ne traže ni da vi njih poštujete, nego da ih volite“

Ipak, iz ugla Jovana Dučića žene su „unele više blagosti i uglađenosti među ljude, nego svi moralisti ovog sveta“. A podsećamo da je on ostao upamćen i po uspešnoj diplomatskoj karijeri. Kao i po uspesima kod žena u svetu koji ga čine intrigantnim.

Neosporan kvalitet poezije uvrstio ga je među najpoznatije, ako ne i najboljeg srpskog pesnika.

Lepota njegove poezija najbolje je prikazana u „Pesmi ženi“ u kojoj je ljubav nestvarna i duboka, a žena koju voli daleka i nedostižna.